Šta je Omarska i gdje se nalazi?
Omarska je selo sa vecinskim srpskim stanovništvom koje se nalazi u kozarackoj regiji gdje je prije rata uglavnom živjelo muslimansko stanovništvo. Omarska je dio opštine Prijedor, grada koji je prije rata bio mješovitog karaktera. Selo Omarska se nalazi blizu rudnika željezne rude Omarska/Ljubija. Ovaj rudnik je prije rata bio jedan od znacajnijih poslodavaca u Bosni koji je željeznom rudom snadbijevao željezaru u Zenici.
Logor Omarska
 | Pogledajte Human Rights Watch pregled ovdje
dodatni HRW izvještaji ovdje |
Na pocetku rata u ovom dijelu Bosne srpski nacionalisti su preuzeli kontrolu lokalne vlasti u Prijedoru i uspostavili Krizni Štab koji je djelovao sa ciljem da se zatvori i protjera muslimansko i hrvatko stanovništvo. Zajedno sa srpskim paravojnim formacijama Krizni Štab je upravljao logistickom mrežom autobusa i logora sa ciljem da 'procesuiraju' nesrpsko stanovništvo.
Kroz logore u Omarskoj, Keratermu, Trnopolju i Manjaci prošlo je nekoliko hiljada ljudi. Medutim, uslovi u Omarskoj su bili daleko najgori. U Omarskoj je ubijeno nekoliko stotina, a možda cak i par hiljada ljudi. Vecina drugih su preživjeli necuvene torture cija svjedocanstva sacinjavaju najbolje dokumentovani akt genocida u bliskoj prošlosti. Pogledajte na primjer summary indictments (sumirane optužnice) protiv nekoliko lokalnih Srba koji su vezani za Omarsku i Keraterm. Na Google-u postoji preko 13,000 stranicau vezi sa Haškim Tribunalom (ICTY Web site), što nije iznenadujuce s obzirom da su logori iz sjevero-zapadne Bosne koji su 1992. šokirali svijet, bili instrumentalni u klasificiranju srpskih ratnih zlocina kao cinova genocida. Istorija logora Omarska je veoma znacajna komponenta rata u Bosni i Hercegovini zbog toga što ilustruje svrhu rata i njegove najgore rezultate.
Logor Omarska je postojao u ljeto 1992. godine, sve do trenutka kada se više nije mogao održati zbog velikog medunarodnog interesovanja. Preživjeli logoraši su na brzinu prebaceni u Trnopolje i na Manjacu, ubijeni, ili na kraju evakuisani od strane Medunarodnog Crvenog Križa. Novinari poput Roja Gatmana (Roy Gutman) i Eda Valijamija (Ed Vulliamy) su objelodanili svijetu postojanje ovih logora. Medutim, pravi horor o postojanju logora je objelodanjen kroz svjedocanstvapreživjelih logoraša koja su u velikom broju slucajeva zastrašujuca.
Uprava rudnika je suradivala sa srpskim paravojnim snagama sa ciljem da se kompleks rudnika opremi za zatvaranje i mucenje, dok su neki radnici rudnika ucestvovali u samom tom procesu. Procitajte ovaj clanak koji navodi ulogu bivšeg direktora rudnika Ostoje Marjanovica.
Tako je za preživjele logoraše zapoceo dug i bolan put ka oporavku a žalost za one što su izgubili clanove porodice. U posljednjih trinaest godina otkriven je veliki broj masovnih grobnica. Jedna od zadnjih grobnica je otkrivena u selu Kevljani, koje je udaljeno par kilometara od Omarske, gdje je 2004. pronadeno 465 ljudi. Proci ce još dosta vremena dok se ne sazna za sudbinu preostalih žrtava.
Ovo zvuci poput klišea, ali Omarska bi zaista trebala da služi kao cas iz prošlosti.
Preživjeli logoraši posjecuju bivši logor Omarska
U zadnjih par godina logoraši Omarske putuju iz cijelog svijeta, uprkos raznim obstrukcijama i licnim prijetnjama, sa namjerom da posjete mjesto svog bivšeg zatocenja.
2005. godine zvanicni predstavnici rudnika su pokušali da im onemoguce da posjete kancelarije koje su 1992. korištene za 'ispitivanje'. Kada su neki od posjetilaca ušli u veliku zgradu gdje su se 1992. godine odvijali razni, veoma dobro dokumentovani cinovi mucenja, ukljucujuci prisilno pijenje motornog ulja iz kanala koji protice kroz garažu koja se nalazi u ovoj zgradi, radnici rudnika su mašinerijom pravili buku sa ciljem da zaplaše posjetioce.
Nakon napuštanja rudarskog kompleksa napala ih je grupa srpskih civila koji su neke od bivših logoraša dobro pretukli.
Pogledajte snimke koji se nalaze ispod a koji su napravljeni za vrijeme ove posjete, prvobitno objavljeni na www.bihcom.com:
http://headgroups.com/pages/viewpageattachments.action?pageId=259
Život u regionu danas
| Nakon završetka rata 1995., teritorija pod kontrolom bosanskih Srba postaje novi 'entitet' pod imenom Republika Srpska - etnicka mini državica u podjeljenoj Bosni. U zadnjih desetak godina žrtve Omarske i drugih slicnih mjesta se vracaju i ponovo izgraduju svoje živote. Kljucni dio ovog procesa je komemoracija dogadaja iz 1992 |
Omarska, Kozarac i citav Prijedorski region danas su dio 'entiteta' pod imenom Republika Srpska, koji je po nefunkcionirajucem Dejtonskom Sporazumu definisan kao srpsko podrucje. Haški Tribunal je podigao optužnice protiv mnogih lokalnih srpskih zlocinaca, ali se zlocinci se najvišim rangom još uvijek nalaze na slobodi. Na lokalnom nivou neke manje figure koje su ucestvovale u dogadajima iz 1992. se još uvijek nalaze na visokim funkcijama. Isti je slucaj sa nekim postojecim politickim strukturama cije se porijeklo veže za ratni period.
U svakom slucaju od kraja devedesetih godina hrabri povratak izbjeglica je ponovo poceo da izgraduje život Muslimana i Hrvata u mjestima kao što su Prijedor, Prijedor, Kozarac i Banja Luka, uprkos življenju pod politickom strukturom koja je kreirana putem etnickog ciscenja i koja je legalizovana od strane medunarodne zajednice u Dejtonu. Život povratnika je komplikovan postojanjem Republike Srpske i sjenkom vezanom za sjecanje na Omarsku i ljeto 1992. Ovaj Startov clanak iz 2000. predstavlja tipican slucaj negiranja dogadaja iz ljeta 1992. od strane lokalnih Srba kao i pokušaj žrtava da informišu javnost o tim zbivanjima.
Iako je Republika Srpka u stvarnosti duboko podieljena i proces pomirenja tek treba da zapocne u nekom znacajnom smislu, napravljeni su neki bojažljivi koraci ka ovom cilju, poput projekta Anela Ališica koji ima za cilj da povezuje mlade ljude koji je opisan ovdje u clanku Zvijezde Toronta (Toronto Star). Proces priznavanja i razjašnjavanja dogadaja iz 1992. godine je prihvacen kao neophodan preduvjet za pomirenje, ponovnu integraciju i mirne odnose. U tom cilju Omarska igra veoma važnu simbolicnu ulogu.
Za lokalno srpsko stanovništvo teška ekonomska situacija u Republici Srpskoj kao i nedostatak životnih mogucnosti u ovom vještacki izolovanom entitetu cini život veoma teškim. Mitalova investicija predstavlja dobrodošao uspjeh koji bi mogao biti jako važan kako za RS tako i za cjelokupnu Bosnu i Hercegovinu. Prihvatljiv memorijalni centar na lokaciji bivšeg logora Omarska bi izgradio solidan temelj za pomirenje i nadati se opšti popravak situacije medu svim zajednicama u regionu.
Mital Stil i Rudnik Omarska
| (Mital Stil) Mittal Steel (Ticker: MT) je najveci i najbrže rastuci proizvodžac celika u svijetu. Lakšmi Mital (Lakshmi Mittal) je treci najbogatiji covjek u svijetu. Mi imamo svaki razlog da vjerujemo da Mital Stil želi, ukoliko zna kako, da uradi pravu stvar vezano za MC Omarska. |
2004. godine Mital Stil je kupio BH Steel (bivsa Željezara Zenica) za inicijalni iznos od $80m, uz obecanje za dodatne investicije u iznosu od $200m u periodu od deset godina.
Medutim, još uvijek nije jasno ako Mital Stil nije obratio pažnju ili možda nije bio objektivan, ali se cini da nije bio pripremljen da se suoci sa problemima koji su nastali kao rezultat korištenja rudnika u službi logora smrti, kao što je moguce prisustvo tijela ubijenih logorašakao i drugih dokaza o ratnim zlocinima u jamama rudnika, isto kao i pitanje ko bi i na koji nacin trebao da koristi logor za svrhe komemoracije.
Nekoliko bosanskih organizacija [Srcem do Mira, Optimisti (Holandija) i IZVOR] su 2004. poslali pismo Mital Stilu sa zahtjevom da se bar jedan dio rudnika odvoji za uspostavljanje memorijalnog centra - procitajte clanak Eda Valijamijao postavljenim pitanjima.
Mital Stil je odgovorio sa zapošljavanjem medijatora, bivšeg engleskog sveštenika Donalda Rivsa, cija organizacija Duša Evrope (Soul of Europe) vec nekoliko godina radi na medureligijskom projektu pomirenja koji ima za cilj da ponovo izgradi cuvenu Ferhadijuu Banjaluci.
2005. Duša Evrope je finansirana od strane Mital Stila sa zadatkom da pronade rješenje za marketinški problem (PR problem) s kojim se Mital Stil suocava, ali 'bez uznemiravanja lokalnih Srba' koji predstavljaju ogromnu vecinu od 600+ zaposlenih u rudniku.
Mital Stil pridaje veliki znacaj ocuvanju brand equityi imidža kao dobar korporacijski gradanin, što predstavlja veliki izazov unutar brzo rastuce, novo-konsolidovane globalne grupe preduzeca. Vecina ljudi se slaže da ce Mital Stil uraditi pravu stvar samo ako bude znao kako.
| 
